U današnje se vrijeme olako koriste riječi umjetnost, umjetnik, dizajn, dizajner, unikat i ručni rad. Te se riječi jednostavo zloupotrebljavaju u svrhu ostvarivanja osobne koristi, dobivanja na važnosti i povećanju zarade.

Ne može svatko tko kupi hobi materijal, spetlja žice i naniže kamenje, svoje radove nazivati unikatima a sebe dizajnerom, pa čak ni kada te radove kupuju ljudi iz javnog života.

Općenito su krijteriji (djelomično zbog needuciranosti) preniski i orjentiraju se prema krivim mjerilima. Vrijednost nakita ne dokazuje ni njegova cijena ni poznato ime autora. Velika je i razlika između umjetnosti i zanata, jer rad velike vještine izrade ne mora imati bilo kakve kreativne vrijednosti.

Industrijski (masovno proizveden) nakit je opet posebna kategorija; najčešće jako male estetske vrijednosti i umnažan pomoću strojeva i ljudi, bez vrijednosti ručnog rada, bez ikakvog emocionalnog dodira s nakitom i to samo da bi se zaradilo na količini proizvedene «robe».

Ono što je danas popularni nakit može izraditi svatko, to naravno mogu i talentirani majstori, dizajneri i umjetnici, ali tko može zamijeniti njih u jedinstvenom izričaju svakoga od njih?

Srečko Lacković